PROGRAMSKO IZVJEŠĆE ZA 2003. G.

(DO 1. LISTOPADA)

SUDIONICI PROGRAMA

Tijekom 2003. sudionici programa bili su podijeljeni na :

• PEDAGOŠKI PROGRAM (financiran od AED CRO NGO)

• MALA DJECA TJELESNI INVALIDI

• MLAĐI UZRAST NETJELESNI INVALIDI

• ODRASLI TJELESNI INVALIDI

• ODRASLI NETJELESNI INVALIDI

• SPORT I REKREACIJA ZA OSOBE S INVALIDITETOM

Korisnici su članovi udruga osoba s invaliditetom – članica MOGU (DRUŠTVO INVALIDA CEREBRALNE I DJEČJE PARALIZE, DRUŠTVO ZA POMOĆ MENTALNO RETARDIRANIM OSOBAMA, UDRUGA OBOLJELIH OD MULTIPLE SKLEROZE, UDRUGA DISTROFIČARA…) kroz suradnju s institucijama - partnerima, ili su programu pristupili individualno…

• VOLONTERI

• ČLANOVI TIJELA UDRUGE (UPRAVNI ODBOR I NADZORNI ODBOR, TE ČLANOVI SKUPŠTINE)

• DONATORI I SPONZORI

• PROFESIONALNI VODITELJI PROGRAMA (2)

Ostvarena je uspješna suradnja s institucijama

• Centar za rehabilitaciju – Bizovac

• KBO- odjel pedijatrije (neurolozi i neuropedijatri)

• Centar za odgoj i obrazovanje Ivan Štark

• Srednja medicinska škola Osijek

• Srednja poljoprivredna škola Osijek

• Stručnim suradnicima (defektolozi, pedagozi i psiholozi) osnovnih škola u Osijeku

• Centrom za socijalni rad u Osijeku

• Dječjim vrtićima…

te brojnim zdravstvenim djelatnicima koji su preporučivali pacijentima korištenje programa terapijskog jahanja .

Najavljena je suradnja s EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKIM FAKULTETOM u Zagrebu, te sa VIŠOM MEDICINSKOM ŠKOLOM u Zagrebu , koje su pokazale interes za informacijama o programu koji provodimo, te će narednih mjeseci biti održana prezentacijska predavanja na njihovim katedrama.

STRUKTURA PROGRAMSKIH AKTIVNOSTI:

Ukupno sudionika u programu u prvih 9 mjeseci 2003.g. - 661, slijedeće strukture po skupinama:

Programske aktivnosti su se odvijale svakodnevno, ovisno o vremenskim prilikama, dva puta dnevno od ponedjeljka do petka, a subotom smo radili isključivo pedagoški program. Tijekom zimskih mjeseci koristili smo natkriveno jahalište KK Osijek u neposrednoj blizini.

Prosječno je tjedno kroz program prolazilo 30-50 korisnika iz svih skupina.

Ostvareno je 80-100 sati programa mjesečno, a u svakom satu je sudjelovalo 3-5 korisnika. Za period prvih 9 mjeseci to iznosi 720-900 sati , te cca 3.600 korisničkih sati.

Evaluacija se obavljala kroz ankete korisnika, roditelja, skrbnika, te stručnih suradnika institucija partnera (centri za rehabilitaciju, zdravstveni djelatnici, škole i vrtići, te ustanove za odgoj i obrazovanje djece i mladeži s posebnim potrebama)

Evaluacija je pokazala visoku razinu prihvaćanja i prepoznavanja dobrobiti programa koji provodimo na svim razinama – fizioterapijskim, psihoterapijskim, socioterapijskim.

Udruga je uspješno organizirala tri javne priredbe u ožujku, travnju i svibnju, koje su bile prezentacijsko-natjecateljskog karaktera za standardnu populaciju, ali i za djecu s poteškoćama u razvoju kao i za tjelesne invalide.

Značajan je nastup na Kongresu u Budimpešti gdje smo prezentirali svoj rad na međunarodnoj razini:

Zapaženo izlaganje na temu Pedagoški sadržaji u programima terapijskog jahanja

nastao na temelju iskustava u radu osječke udruge MOGU-terapijsko jahanje, na Svjetskom kongresu o terapijskom jahanju održanom 11.-14. lipnja u Budimpešti.

Nakon sedam godina djelovanja u svojoj sredini, osječka udruga MOGU-terapijsko jahanje dobila je još jedno priznanje za svoj rad. Ovaj puta radi se o autoritetima ovog novog sadržaja iz oblasti prilagođenog konjaništva kao holističke terapije i rehabilitacije. Iako u svijetu programi ove vrste traju već preko tridesetak godina, a u Hrvatskoj tek desetak, rad i iskustvo izloženo na ovom skupu dokazali su da smo ne samo uspješno stigli standarde i programe koji se provode u svijetu, već da smo vlastitim inovacijama doprinijeli razvoju i unapređivanju programa terapijskog jahanja.

Predavanje u kojem su izložena iskustva osječke udruge MOGU-terapijsko jahanje odnosi se na projekt koji traje , zahvaljujući potpori AED CRO NGO, od listopada prošle godine, a odnosi se na suradnju s institucijama odgoja i obrazovanja te moguće dobrobiti partnerskog odnosa kroz različite oblike integrirane nastave, nastave u prirodi ili programiranih socijalizacijskih radionica…

Interes sudionika seminara iz pedesetak zemalja iz cijelog svijeta, novi kontakti i potvrda starih, istakli su Hrvatsku kao jednu od vodećih zemalja u regiji za područje terapijskog jahanja.

Organizator Kongresa je FRDI (Federation Rider Disabled International), sa sjedištem u Australiji, a gosti su bili vodeći stručnjaci iz IPEC (International Equestrian Paralimpic Committee), te NARHA-e (North American Riding Handicaped Association),te predstavnici nacionalnih saveza iz cijelog svijeta. Hrvatsku je predstavljao HRVATSKI SAVEZ ZA TERAPIJSKO JAHANJE, u liku predsjednika, Davorke Šuvak autora navedenog izlaganja, te Jelena Krmpotić, instruktor terapijskog jahanja i član Izvršnog odbora Saveza iz Zagreba.

Kongres je održan u renomiranom prostoru Kongres Centra, u Budimpešti U tri kongresne dvorane, tijekom četiri dana kongresa odvijala su se paralelna izlaganja i prezentacije iz oblasti hipoterapije, psihologije, rehabilitacije i reintegracije osoba s posebnim potrebama kroz konjaništvo, prostor je bio prepun prezentacija na posterima, a sudionici su mogli na pet televizora pratiti cjelodnevne VHS prezentacije rada različitih centara i programa.

Izmjena iskustva, nova saznanja, spoznaja o razvoju programa terapijskog jahanja i njegovom prepoznavanju kao značajnog čimbenika u rehabilitacijskim programima na svjetskoj razini, te afirmacija vlastitog rada…novi su poticaj radu HRVATSKOG SAVEZA ZA TERAPIJSKO JAHANJE, te udruge MOGU-terapijsko jahanje posebno.

U 2003. g. programske aktivnosti su financirane od:

• Grad Osijek

• AED CRO NGO – USAID

• Ministarstvo zdravstva RH

• Osječko-baranjska županija

• HŠSI

Donacije u robi i uslugama brojnih organizacija i gospodarskih subjekata omogućili su život i rad udruge :

• ŽITO d.o.o. Osijek

• Vodogradnja d.d.

• HEP – Elektroslavonija

• Drvna industrija Belišće

• JP Hrvatske šume

• …i mnogi drugi…

Osim navedenima, rezultate svog rada zahvaljujemo i desetinama volontera koji su svoje vrijeme i energiju u obliku stotina radnih sati poklonili udruzi MOGU, pa tako svaki smiješak korisnika, i svaka mala pobjeda pripada i njima… Vesni i njenim kćerima – Moniki i Viktoriji, Borisu, Helgi, Tvrtki, Darku, Nevajdu, Miletu, Kati, ali i mladim asistentima u programu Loreti, Mihaeli, Nini, Marti, Davoru, Tanji, Barbari, Tijani...