Terapijsko jahanje oblik je konjaništva namijenjen i prilagođen djeci s teškoćama u razvoju, osobama s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima te osobama s kognitivnim i emocionalnim teškoćama, u svrhu terapije, rehabilitacije te općenito poboljšanja kvalitete življenja istih.

Programe terapijskog jahanja provodi licencirani voditelj, osoba koja je, uz potrebno znanje o konjaništvu, iskustvo i vještine, prošla stručnu edukaciju o terapijskom jahanju.

Kroz provedbu programa terapijskog jahanja doprinosi se:

• poboljšanju fizičkog zdravlja i emocionalnog stanja korisnika
• poboljšanju socijalnih i komunikacijskih vještina
• smanjenju osjećaja socijalne izoliranosti
• povećanju samopouzdanja
• razvoju emocionalne inteligencije
• smanjenju predrasuda prema osobama s invaliditetom
• stjecanju novih znanja i vještina korisnika
• razvoju volonterstva

Rad Udruge „MOGU“ obuhvaća sljedeće programe:

• terapijsko jahanje za djecu s teškoćama u razvoju
• terapijsko jahanje za djecu i mlade s intelektualnim teškoćama
• terapijsko jahanje za osobe s invaliditetom
• terapijsko jahanje za djecu i mlade s teškoćama u učenju i problemima u ponašanju
• edukaciju odraslih osoba s intelektualnim teškoćama za rad u konjogojstvu
• pedagoško-preventivne programe za djecu i mlade u riziku
• sportsko i rekreacijsko jahanje za osobe s invaliditetom, djecu s teškoćama u razvoju i mlade
• razvoj volonterstva

Podražaj njihanja, koji se prenosi s konjskih leđa na jahača, sličan je ljudskom hodu. Pri kretanju konja prenosi se od 90 do 110 trodimenzionalnih impulsa njihanja u minuti koji opuštaju mišićni tonus te istovremeno potiču reakciju uspostavljanja ravnoteže kod jahača.

Kako su konji izrazito društvene životinje koje imaju razvijenu sposobnost percepcije i odražavanja podražaja ljudskog tijela, kroz terapijsko se jahanje djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom u velikoj mjeri pomaže pri razvijanju i poboljšavanju, ne samo fizičkog zdravlja, već i općeg emocionalnog stanja.

Učenjem kontroliranog i odgovarajućeg ponašanja, jahač razvija jedinstvenu povezanost s velikom i snažnom životinjom, što, u konačnici, doprinosi razvitku njegova samopouzdanja, povjerenja, koncentracije i strpljenja.

Terapijskim se jahanjem postiže znatan napredak kod velikog broja poremećaja, stanja i bolesti (mišićne distrofije, cerebralne paralize, Downovog sindroma, smetnji s vidom i sluhom, intelektualnih teškoća, autizama, multiplu skleroze, ozljede mozga i leđne moždine, amputacije, poremećaja u učenju, hiperaktivnosti (ADHD-a) te mnogih drugih).

• Artrogryposis imperfecta – kontrakture zglobova (sprječavaju siguran položaj)
• Atlantoaksijalna nestabilnost – stanje nestabilnosti vratne kralježnice koja se javlja kod nekih osoba s Downovim sindromom; vidi se na rendgenskim slikama kod djece starije od 3 godine, potrebno zatražiti liječničku potvrdu o negaciji iste.
• Coxa artrosis; automatska kontraindikacija
• nedostatak dijela lubanjske kosti; ukoliko jahača kaciga ne pruža pokrivanje dijela bez kosti, jahanje je kontraindicirano
• subluksacija i iščašenja kukova (veliki oprez!)
• osteoporoza; srednja do jaka i/ili prijašnji prijelomi kostiju
• Osteogenesis imperfecta – bolest krhkih kostiju; kontraindikacija u slučaju srednje do jake bolesti, iskrivljenja kralježnice i prijeloma kostiju.
• fuzija ili fiksacija kralježnice; TJ (terapijsko jahanje) je kontraindikacija dok kosti ne srastu.
• iskrivljenja kralježnice; ako su jaka (preko 30%), preporuka ortopeda.
• Hidrocefalus – nošenje šanta – cjevčice koja odvodi suvišan likvor; ukoliko nema pogodne kacige koja ne vrši pritisak na šant
• neuromuskularne bolesti; ukoliko se umor ili bol pojača, TJ je kontraindicirano.
• mišićna distrofija; ukoliko se javlja preveliki umor te pri prevelikoj nestabilnosti trupa
• epilepsija; napadi s velikim grčenjima mišića ili s potpunim nestankom tonusa (ukoliko je bilo napada unutar zadnjih 6 mjeseci). Obavezno uzimanje lijekova.
• Spina bifida; ukoliko korisnik ne može sjediti a da se ne pojavi velika lordoza ili kifoza; pogoršanje simptoma; Chiari II malformacija, pogoršanje nakon operacije Myelomeningocele, hidromyelia.
• ozljede kralježnice (ozljede iznad T-6)
• moždani udar, nekontrolirani epileptički napadaji, aneurizma, angiom, ili tromb.
• alergija na konjsku dlaku, prašinu i sl.
• amputacije (ukoliko je amputiran dio zdjelice)
• poremećaj pažnje s hiperaktivnošću; ukoliko je korisnika nemoguće kontrolirati u potencijalno opasnim situacijama
• različita ponašanja koja uključuju preveliku pobudu, samoozljeđivanje, ozljeđivanje drugih ili konja, učinak nekih lijekova.
• tumori; ukoliko uzrokuju promjene u tijelu koje su potencijalno opasne (npr. povećana sklonost lomu kostiju)
• dijabetes (simptomi bez medicinske kontrole)
• kardiovaskularni problemi; ukoliko srce ne može podnijeti pojačan rad.
• hemofilija; ukoliko je jaka (<1% faktor), povijest krvarenja.
• debljina; kontraindicirana ukoliko utječe na sigurnost i ugodu konja te ukoliko osoblje nije u stanju sigurno izvršiti uzjahivanje i sjahivanje.
• otvorene rane na dijelovima gdje se vrši pritisak za vrijeme jahanja